tel 021/382 090
fax 021/382 091
mail nsb@nsb.hr
adresa Put Supavla 19, 21000 Split

Hrvatski su škverove hranili 20 tisuća radnika, a posredno, smatra se, čak 100 tisuća ljudi. Danas imaju izbor: ili u ruke samoborskog DIV-a d.o.o. i „Jadranskih ulaganja“ Danka Končara ili na bubanj. Stvari stoje tako loše,kupci su do te mjere nesigurni,njihove referencije toliko suspektne,da je Vlada doista na mukama.
DIV je patuljak koji prodaje maglu
Shodno potpisanim pristupnim pregovorima, do ulaska u EU( 1.srpnja 2013.g.) brodogradilišta se moraju privatizirati ili će sve subvencije isplaćene škverovima od ožujka 2006.g.,država morati naplatiti. A riječ je o enormnih 24 milijarde kuna! U tom slučaju, slijedi likvidacija nasukane domaće brodogradnje.

Mogu li njezini spasitelji biti DIV d.o.o. i Danko Končar? Iako je natječaj davno zaključen, kupoprodajni ugovori, po svemu sudeći nisu ni blizu potpisivanja. Svjesni krajnje neugodne Vladine pozicije i pritiska rokova koji joj cure, možebitni budući vlasnici se premišljaju i traže način kako dodatno „stisnuti“ Vladu ne bi li iskamčili bolje uvjete, više pogodnosti, i više ustupaka.

U takvim okolnostima kada se odmjeravaju snage i izdržljivost prodavatelja s jedne a kupaca, koji vjerojatno traže i neku svoju „izlaznu strategiju“, s druge strane, potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo Radimir Čačić Danku Končaru, postavlja ultimatum koji se doima kao neka vrst odstupnice: ili sva tri brodogradilišta- „Kraljevicu“,“3.maj“ i „Brodotrogir“ mora uzeti u paketu ili od trgovine-ništa!

DIV samoborskog poduzetnika Tomislava Debeljaka, mogućeg kupca Brodosplita, zagrizao je besumnje u prekrupan zalogaj. Spreman je uložiti 3,7 milijuna kuna, ali od države zauzvrat očekuje novo subvencioniranje u petogodištu sa 660 milijuna kuna potrebnih za proces restrukturiranja,zbrinjavanja viška radnika, sanaciju gubitaka.

Prema EK „pravilima igre“ DIV bi u pet godina morao za restrukturiranje Brodosplita osigurati 1,6 milijardi kuna vlastitog novca. A otkud njima to?!. Za daleko manji zalogaj u Kninu ne uspijevaju osigurati financijera, kamoli za splitski škver. Tko su zapravo ti budući hrvatski „brodovlasnici“?

Široj javnosti DIV, tvrtka samoborskog poduzetnika Tomislava Debeljaka postaje poznatiji tek dolaskom u Knin, kada 2001.g.najprije uzima u zakup, a potom 2003.g. i kupuje nekoć moćnu kninsku Tvornicu vijaka – TVIK, koristeći pogodnosti rezervirane za područja posebne državne skrbi. TVIK datira od daleke 1956.g.,bio je prvorazredni,socijalistički industrijski gigant s preko tri tisuće zaposlenih i respektabilnom proizvodnjom.

Nakon rata Tvornica je ponovo pokrenuta 1998.g. sa 130 zaposlenih i, kako tvrde neki stariji radnici, poduzeće je poslovalo s dobiti. Nakon dvije i po godine političkom odlukom smijenjen je tadašnji direktor Ivica Barišić kojemu su, navodno, „presudili“ Drago Krpina i Zvonimir Puljić kad su za TVIK našli nekog američkog investitora, navodno prodavača vina, a Barišić je taj transfer odbio potpisati.

Dolazi novi direktor, klasična politička akvizicija, Davor Varenina, a nakon godinu i po dana tvrtka odlazi u stečaj. Na razvalinama nekadašnje kninske gospodarske perjanice, samoborski DIV počinje graditi svoje velike poslovne planove koji će mu postati svojevrsni trampulin s kojega će se dobaciti i do Brodosplita. DIV je kupio TVIK (101.310 kvadrata zemljišta, objekte i strojeve) za 1,2 milijuna kuna, neki Kninjani tvrde, de facto prodajom zatečene tvorničke imovine.

Obvezao se zaposliti 200 novih radnika,i investirati dvadeset milijuna kuna u pet godina. Uskoro postaje još ambiciozniji, obećava Gradu 350 novozaposlenih i bar 50 milijuna investicija u proizvodne pogone za račun povoljne kupnje gradskog zemljišta, oko 36 tisuća kvadrata prodanih Debeljaku za svega 181 tisuću kuna! Zemljište je zapravo Vlada darovala Gradu radi gospodarskog razvitka poduzetničke zone Bare.

Ovlašteni vještak procijenio ga je na 4,2 milijuna kuna ,ili 100 kn po metru kvadratnom, ali je gradska vlast na prijedlog gradonačelnice Josipe Rimac odlučila DIV-u izaći u susret s 5 kuna za četvorni metar. DIV je izabran na javnom natječaju, a primarni kriterij kod odabira kupca zemljišta je bio broj novozaposlenih.Po izvornom ugovoru DIV nije smio preprodavati zemljište u roku od pet godina, ali ni opterećivati ga hipotekama.

No, naknadno, na zahtjev samoborske tvrtke Gradsko vijeće Knina skida zabranu opterećenja(hipoteke) na zemljištu u svrhu „ishođenja investicijskog kredita za izgradnju proizvodnog pogona kod HPB-a“. Tako je sa zemljišta prodanog u bescjenje skinuta i zabrana stavljanja hipoteke, a s jednakom benevolencijom Knin je udovoljio još jednom zahtjevu svoga gospodarskog preporoditelja – u veljači prošle godine otpisuje DIV-u dug za komunalni doprinos od gotovo 7 milijuna kuna!

No, da paradoks bude veći, Grad Knin je dužan otpisani dug namiriti, pa je shodno svojim velikim očekivanjima gospodarskog preporoda, obvezu preuzeo sam! Gradonačelnica je tu gestu obrazložila zaštitom javnog interesa s obzirom da projekt DIV-a podrazumijeva ulaganja veća od 400 milijuna kuna (sic!) od čega 10 milijuna u komunalnu infrastrukturu, te osigurava zapošljavanje 350 radnika a gradu jamči gospodarski i socijalni oporavak.

Što se doista realiziralo? Ovisi s kim u Kninu razgovarate, a svi bez iznimke žele ostati anonimni. Optimisti će reći da je dobra stvar taj novi pogon koji se gradi jer je to jedinstvena proizvodnja te vrste u regiji, s najmodernijim strojevima i može pokrenuti gospodarski oporavak. Drugi tvrde: DIV je od TVIK-a, koji je bio brend, napravio pogon za prepakiranje uvoznih kineskih vijaka, skladište za kinesku robu, a fingira proizvodnju samo da bi dobio kredit od HBOR-a.

Debeljak je osnovao nekoliko tvrtki kćeri i preko njih manipulirao radnicima za koje je uzimao državne poticaje za zapošljavanje. Te tvrtke nisu imale nikakvog prometa, služile su samo za transfer radnika iz jedne u drugu. Najavljivao je, kažu nam stari „tvikovci“, mega proizvodnju od 100 tisuća tona godišnje, a sada proizvodi na godišnjoj razini oko 1500 tona. Ta magla koju Debeljak prodaje prolazi samo kod naših nekompetentnih političara, tvrdi naš sugovornik iz Knina.

DIV-u je, drži, jedini izlaz ući u splitski škver i izvući kredite od banaka, jer ga više nijedna ne želi pratiti u njegovim projektima. A u Brodosplitu je državni interes u pitanju, Vlada mora riješiti pitanje brodogradnje, a drugih ponuda nema. S druge strane Danko Končar, eufemistčki rečeno krajnje je kontroverzna osoba s vrlo burnom prošlošću i intrigantnim životopisom.

O nekim dijelovima te zanimljive storije i sam je javno govorio, primjera radi, da je zbog financijskih malverzacija bio optuživan još u bivšem sustavu, a insinuira se i da je tijekom odsluženja zatvorske kazne vrbovan za bivše obavještajne službe, što je gotovo opće mjesto u ovoj našoj, tajim službama fasciniranoj, zemlji.

Tvrdi se da je u Hrvatsku „ušao“ preko obitelji Cetinski, s kojima je danas na sudu, kako bi se lakše medijski promovirao kao bogat, uspješni hrvatski poslovni čovjek. Taj prononsirani domoljub kupovao je milijune kvadrata zemljišta po Istri, tvrtke, medije – Glas Istre, rovinjsku Mirnu, Podravku, Dioki, a sada licitira s brodogradilištima.

Navodno je sve svoje hrvatske poslove dogovorio s Ivom Sanaderom, što je danas najbezbolnije reći,a tu je suradnju, kažu,svojedobno pojačao s dva milijuna eura donacije za HDZ što mu je trebalo otvoriti ulaz u hrvatsku brodogradnju.

1,519
Tagovi: ,
OčajnoLošeOsrednjeDobroOdlično   (Ocijenjeno 2 puta, Ocjena: 5/5)

Komentirajte i vi

Komentari članova na web stranici objavljuju se u realnom vremenu i Nezavisni sindikat Brodosplita ne može se smatrati odgovornim za napisano. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.

Morate biti prijavljeni da biste mogli komentirati članak!

Nemate svoje korisničko ime i lozinku? Registrirajte se!