tel 021/382 090
fax 021/382 091
mail nsb@nsb.hr
adresa Put Supavla 19, 21000 Split

Kurba politika nikad nije ni izašla iz Brodosplita

U Slobodnoj Dalmaciji od 30. siječnja 2012. objavljen je članak «Sićanje na bolje dane Bivši rukovodioci: Kurba politika nije smila uć u škver». Radi objektivnog i istinitog informiranja javnosti NSB želi o predmetnom članku navesti sljedeće.

Izvan je sumnje da članak iz pera vašeg novinara nema nikakvih stručnih pretenzija već predstavlja zabilježbu okupljanja bivših Brodosplitovih rukovoditelja u atmosferi kakvog domjenka. Zbog toga je bilo dvojbeno treba li uopće reagirati. Ocijenjeno je da je poruka sadržana u naslovu predmetnog članka takva da u najmanju ruku traži objašnjenje.

Naslovna poruka sugerira da za vrijeme bivše države «kurba politika nije smila uć u škver». Zato treba navesti da je gosp. Drago Krstulović bio član CK SKH, gosp. Ivo Vrandečić predsjednik Skupštine SFRJ, gosp. Josip Eterović član CK SKJ, a Joško Alujević kandidat za člana CK SKJ. Gosp. Ivo Vrandečić početkom sedamdesetih godina došao je u škver kao organizacioni sekretar Partije. Nije li stoga puno bliže istini da je politika odavno ušla u škver. Druga je stvar što je odnos političke elite prema industriji, a posebno prema brodogradnji, bio u bitnome drugačiji i stvarno, a ne samo deklarativno, neusporedivo afirmativniji.

Gosp. Ivo Vrandečić kao istaknuti partijski funkcionar koji je početkom sedamdesetih godina na «krilima partijskog straha od tehnomenadžerstva» zaustavio razvoj Brodosplita navodi u članku da je u Brodosplitu bilo zaposleno 8200 radnika, da je 30.000 ljudi živilo od škvera te da škver nikad nije bio u gubicima. Ovo posljednje jednostavno nije istina što je lako provjeriti u arhivi Brodosplita. A što se tiče broja radnika i ljudi koji su živjeli od škvera treba priznati da uz takvu količinu proizvodnje danas to nigdje u svijetu nije moguće. Vrijeme kliringa i SSSR nepovratno je iza nas, a Brodosplit danas može opstati samo na svjetskom tržištu. Koliko je Brodosplit osamdesetih godina prošlog stoljeća bio spreman za svjetsko tržište najbolje pokazuju primjeri izgradnje putničkog programa (Amorella, Isabella i dr.).

Da se razumijemo, nemamo ništa protiv okupljanja bivših rukovoditelja škvera. Dapače, bilo bi dobro da to postane tradicija. Sve što imamo usmjereno je protiv iskrivljavanja činjenica. Politika je od kraja drugog svjetskog rata pa sve do danas unutar naših škverova. Do početka sedamdesetih godina bila je to politika ubrzane industrijalizacije zbog čega je i naš škver razvojno napredovao kao nikada u svojoj povijesti. U sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća bila je to politika etatističkog modela zasnovanog na tzv. „dogovornoj ekonomiji“, a od osamostaljivanja do danas to je na žalost bila antirazvojna politika grabežnog kapitalizma neoliberalnog tipa zbog čega je hrvatska brodogradnja umjesto lokomotive industrijskog razvoja postala uteg oko vrata cijelog društva.

Kao zaključak ovom tekstu nudim još jedan argument koji jednostavno nisam mogao ne napisati,nisam bio sudionik ali mi je gosp. Andrija Krstulović ispričao u jednom invervjuu za Bilten Brodosplita. Brodovlasnici su za uspješno napravljen brod dali novce za nagradu radnika što je on i izvršio,ali tek su tada počeli muke čovjeka koji je samo ispunio želju vlasnika broda. Usljedili su osude političke vlasti,istih onih koji se sada pozivaju kako kurba politika nije smjela ući u Brodosplit,iako je uvijek bila tj. nikad iz Brodosplita nije izašla. A osuda je bila da se ogriješio o političku vlast,nepoštivanje hijerarhije i bio prisiljen napustiti Brodosplit unatoč tome što je i sudski proces dobio. Zato molim one koji su sudjelovali u visokoj političkoj vlasti Jugoslavije da nikad više ne govore o poštenju,a laži pretvaraju u činjenice.
Zvonko Šegvić

SIĆANJE NA BOLJE DANE Bivši rukovodioci: Kurba politika nije smila uć u škver
Sićan se, škverska sirena zaparala bi nebo čipo u dvi ure, parilo mi se da nije bilo mista u Splitu di se nije čula. Odma bi uzeja bančić, stavija bi ga ispod ponistre, popeja se na njega i čeka kad ću vidit škverane kako se onin puten ispod Turske kule spuštaju prema gradu. Bilo ih je na iljade.

U trlišima, liti, zimi, po suncu, kiši ili buri. A par puti smo mi dica iz ulice išli vidit kako to izgleda izbliza. Pa bi po ure prije nego će se čut sirena zauzeli mista na Turskoj kuli, poviše jednog bunkerića, i gledali škverane kako vedri i nasmijani idu doma poslin osam uri rada. I pisma bi se čula. I to dalmatinska, sićan se kako bi pivali “Dalmatinke male”, “Uz gradele”, “Maškare”, “Veslaj”…
Slobodna Dalmacija
Vrime škverskog ponosa
Te slike iz ditinjstva vratile su mi se nikidan prid oči kad san sluša šta sve govore škverski rukovodioci koji su desetljećima ispisivali najlipše stranice povijesti spliskoga škvera. Skupilo se njih četrdesetak, u kući svoga škveranina Jure Čolaka, u Ogorju Gornjen. Vratili su se desetljećima unazad sićajući se godina kad je spliski škver bija ponos grada i države u kojoj smo onda živili.

Susret je organizira jedan od njih, neumorni Želimir Šitić, obratija se skupu – dragin kolegama iz ureda proizvodnje, šefovima objekata, voditeljima objekata, rukovodiocima… Istaknija je Šitić ulogu svih prisutnih u stvaranju velikog škvera, a onda zamolija nastarijega od prisutnih, 88-godišnjeg legendarnog diretura škvera Dragu Krstulovića, da reče koju besidu.

A prije toga mi je šapnija: – Domaćin i sponzor ove fešte je naš škveranin Jure Čolak. Već san ja naša domaćina i sponzora za dogodine, a za onu godinu onamo san naša domaćina, a sad tražin sponzora… Čolakova supruga, gospođa Marija, pazila je da domaćini ispune želju svakoga gosta, čudo od žene. A čudo od čovika je bija i osta Drago Krstulović.

Diga se s katrige i među ostalin reka i ovo: – Ma, šta je ovo: godine prolaze brzo, a dan nikako proć!? Evo, prošlo je više od šezdeset godina okad san ka mladi inženjer doša u škver, dočeka san ništo u šta nisan moga virovat: u ono vrime nismo imali robote, a škver je bija pun posla, veselja… Danas, kako san čuja, imamo osan robota, a škver je prazan, škverani su priplašeni, nezadovoljni, znaju da in je sudbina neizvjesna.
Slobodna Dalmacija
Ja ne želin nikome dilit savjete, ali u jedno san siguran: o škveru, ne samo našen spliskon, nego u svakon škveru, tribaju odlučivat škverani. Škverska pamet triba vodit brodogradilišta, onda nema straja za sudbine škvera. Moremo sami sve. Pokazali smo to izgradivši 381 brod… Dobija je škverski diretur Drago Krstulović aplauz, ja san odma doša do stola koji su nazvali – stol mudraca!

Stol di je sidila velika škverska pamet, ugledni direturi i profešuri Drago Krstulović, Josip Eterović, Dinko Karninčić, Igor Belamarić i Ivo Vrandečić. Tija san čut šta oni misle o škveru nekad i danas. Svi su rekli skoro uglas: – Drago je reka sve! Iša san pinkicu upirat da svako od tih istinskih škverskih mudraca reče koju rečenicu, i uspija san čut ovo…

Ivo Vrandečić je reka da je u škveru u njegovo vrime radilo 8200 radnika, da je škver uzdržava jedno trideset iljada svita. I da nikad nije bija u gubitku. Igor Belamarić je potvrdija sve riči Drage Krstulovića i naglasija:

Bili smo familija!
– Škverani sami mogu riješit svoje probleme! Dinko Karninčić je istaknija nekadašnju veliku škversku familiju, škversku solidarnost, i to da su – bez ikoga – riješili sve probleme kojih je znalo bit! A Josip Eterović je u dvi rečenice reka sve: – Svi znaju istinu o škveru, ali ona malo koga zanima. Zaludu je sad govorit šta je tribalo i kako je tribalo… Iša san od stola do stola, ka glavni uzrok velike sadašnje škverske neizvjesnosti spominjala se – kurba politika!

Koja je uništila hrvatske škverove. Osin pulskog Uljanika. Zato šta Istrijani nisu dali da in prije dvadesetak godina kurba politika uđe u škver. Nego su Uljanik i dalje vodili oni koji su ga doveli u škverske visine… Bilo je dobre zafrkancije. Tako su Goran Vukasović i Davor Karninčić dobili epitet pravih šminkera, a Goran Vukasović – najboljeg šofera među škverskin direturima!

Naime, vozija je Vukasović od Splita do Ogorja Gornjeg otprilike onoliko vrimena za koliko oni koji malo brže voze dođu iz Splita u Zagreb. Navodno je Vukasović vozija “po šumama i gorama” Dalmatinske zagore, ali nikako doć do Ogorja Gornjeg. Sve dok ga Želimir Šitić nije navodija kilometar po kilometar. I doveja ga prid Čolakovu kuću…

Šta sve nismo izgradili…
Šitić mi je donija napisano šta je sve škver izgradija u Splitu. Jednostavno, za nevirovat! Od infrastrukturnih objekata – kompletno novo veliko brodogradilište s velikin halama, navozima, obalama, dizalicama, prometnicama; brodogradilište specijalnih objekata; tvornicu dizel motora; pogone u Rašćanima, Prološcu i Strmici.

Od stambenih objekata – dogradnje, nadogradnje i manje objekte na lokacijama u Lucićevoj i Gundulićevoj ulici; šest stambenih objekata na Skalicama; stambeno naselje Spinut na sjevernin padinama Marjana; stambeno naselje u Sukoišanskoj; stambeno naselje na Sućidru; stambeno naselje na Pujankama…
Slobodna Dalmacija
E, nije Šitić priskočija ni društveno-sportske objekte: internat za naučnike na Brodarici, brodograđevnu industrijsku školu Mirko Dumanić na Skalicama, dom brodogradilišta Split s kužinon, velikon višenamjenskon kinodvoranon, litnjin kinon, teracon i bašton; lučicu RPSD-a Split sa hangarima, radionicama i društvenin prostorijama u Spinitu, stadion Radničkog nogometnog kluba Split, rukometno igralište u Vukovarskoj, Vickov stup na Mosoru, planinarski dom Malačka na Kozjaku…
Šitić mi je tija opet ništo reć: – Ovo obavezno zapiši: Mi ovde imamo iljadu godina radnog staža u škveru! Jesi čuja – iljadu godina! Poslin ovoga je bilo najbolje zatvorit notes. Jedino san tija čut zove li ove škverske mudrace danas iko ikad u škver. Dobija san odgovor: – Ma kakvi! A šta ćemo in mi. Ka da mi šta znamo o škveru i brodovima… Onda je u prvi plan izbija Želimir Dundić Dundo i njegov čudesno dobri Trio Gušt.

Dundo je, ako niste znali, diplomirani inženjer brodogradnje, učinija je u škveru dvanajst godina. Najavija je Dundo poznatu škversku himnu, niko nije ima pojma koja je to pisma, a onda je Trio Gušt zasvira i zapiva: Jeste li čuli novost, dogodilo se zlo, Ivanu Klakaru iz Pupnata, potopija se brod! Samo naprid, škverani, ne dajte se!

2,564
OčajnoLošeOsrednjeDobroOdlično   (Ocijenjeno 2 puta, Ocjena: 5/5)

Komentirajte i vi

Komentari članova na web stranici objavljuju se u realnom vremenu i Nezavisni sindikat Brodosplita ne može se smatrati odgovornim za napisano. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.

Morate biti prijavljeni da biste mogli komentirati članak!

Nemate svoje korisničko ime i lozinku? Registrirajte se!