tel 021/382 090
fax 021/382 091
mail nsb@nsb.hr
adresa Put Supavla 19, 21000 Split

Da se u hrvatskoj brodogradnji nije iznebuha pojavio Tomislav Debeljak, moguće je da nikad ne bismo saznali u čemu je proteklih dvadeset godina bio glavni problem s tom nekoć dičnom industrijom. Vjerojatno bi se ugasila sama od sebe, neprivatizirana, u stečaju, od svih nevoljena, s kadrom što bi okopnio po čisto biološkoj inerciji. Kleli bismo nesposobne koalicije na vlasti, i antisocijalnu Europsku uniju, i nelojalno kinesko tržište rada, pa čak i ono famozno leptirovo krilo, kad smo već na Dalekom istoku. Sve bismo živo na svijetu tako pretresli, a najživlji problem svejedno bi nam izmicao poput fantoma, premda se čitavo vrijeme roji tik pred našim kolektivnim nosom.

Najveći problem hrvatske brodogradnje, pokazat će se tek po dolasku Debeljaka, jesu radnici, škverani. To nam nitko ranije nije tako zorno pokazao; nije želio, ili nije znao, ili se nije usudio. Mislili smo da su problem najčešće bile korumpirane i nestručne uprave, i jednako dizajniran državni aparat, plus krovni sistem koji nacionalnu privredu više ne promatra integralno, a da ne govorimo o privatnim kooperantima što su svih tih godina direktno s navoza izvlačili na desetke milijuna kuna. Ali, radnici, na njih se nitko nije usudio dići glas, dok se nije pojavio Debeljak. Isti oni radnici, dakle, koji su još do prije dva desetljeća na neobjašnjiv način pogonili jednu od najuspješnijih svjetskih brodograđevnih industrija, ako to nije bio san.

I sad nam on otvara krmeljave oči: zapravo nije riječ o radnicima, već uglavnom neradnicima. Ispičuturama, to svakako – alkohol zbog kojeg im je nedavno istraživački razvaljivao lične ormariće, bez njihove, ili prisutnosti neke treće inspekcijske strane, trezvenjak Debeljak mjeri tako u tonama. Rad i odgovornost stimuliramo, kaže novi vlasnik škvera, a nerad i neodgovornost destimuliramo. Stoga je škveranima koje još nije otpustio, plaće podijelio na fiksni i varijabilni dio, pa je više stotina njih ovaj mjesec dobilo manje iznose. Ipak, nije da se ne zna precizno tko je neodgovoran, a tko ispravan svemu usprkos, jer i za arbitražu postoje diskretno namješteni agenti, a pred njima snimke s kamera što odnedavno ukorak prate zaposlene.

Modernoj tehnici – novi gazda zna da bez nje nema vrhunske brodogradnje – možemo zahvaliti što su kontrolni agenti uspjeli, prilikom demonstracija zbog opisanog izračuna plaća, izdvojiti koju stotinu neodgovornih neradnika, te ih suspendirati, što god to značilo. Ostali su čamiti pred kapijom, dok im nije ponuđeno da napišu pokajnička očitovanja, koja će netko već znalački procijeniti. Za to vrijeme, dobri čovjek Tomislav Debeljak stigao je i pustiti suzu, opet. Potresla ga je ovaj put zabluda u koju se doveo jedan škveranin, intimna drama bližnjeg koji srlja u štrajk glađu. A gazda mu je nesvakidašnje usrdan vjernik, i rado u javnosti ističe to svoje nagnuće, te preporuku za izmoljenih nekoliko tisuća Očenaša i Zdravomarija dnevno.

Ali, on im dade kruh u ruke, oni radije uzeše gladovati. On osmisli proizvodnju od toliko i toliko brutto registarskih tona istisnine, oni još više alkohola utisnu u škver i svoja jetra. On ih stade uvjeravati da se mole Bogu, oni udariše iza kapije huliti na čitavu Svetu obitelj. A baš Debeljak uvijek promiče obiteljske vrijednosti, i opisuje po medijima kako se kroz druženje s djecom otvaraju duhovne i tehnološke spoznaje – čak i u brodogradnji. Tako je onomad ispričao da je, igrajući se uz malene nad kuhinjskim sudoperom u svom domu, inovirao nevjerojatne pomorske platforme, koje bi većim dijelom bile načinjene od leda, i bile bi tako jeftine da bismo ih mogli začas nanizati sve do Italije.

Konkurencija, stručnjaci brodogradilišta 3. maj, javno su ismijali taj projekt, ne dajući priliku vizionaru iz Samobora. Ismijali su i njegov iznenadni pokušaj da se na mala vrata ubaci u vlasničku strukturu riječkog škvera, i pozvali ga da se posveti svom Brodosplitu. I posvetio se: baš kad se neki dan pokazalo da nema tih brodara o čijim je narudžbama Tomislav Debeljak dugo govorio, razotkrio je sam sebe kao naručitelja dvaju brodova za vlastitu flotu u nastajanju. Opet nitko nije primijetio da je na pomolu zbiljski industrijski perpetuum mobile, jer će Debeljak uzeti par milijardi kuna državnih subvencija da bi spasio Brodosplit tako što će brodove praviti i plaćati sebi.

Ali, to je čak bilo lakše smisliti, nego izvesti. Valjda samo božanski nadahnut privatni poduzetnik može od države povući ogromne subvencije, odmah nakon što je država dovršila privatizaciju brodogradnje zato da više ne bi bilo ogromnih subvencija. Dobro, malo se šalimo, naravno, jer je itekako riječ o svjesnom restrukturiranju, a koje vode naši državni funkcioneri, i to u skladu s ekonomsko-političkim smjernicama i konkretnim zahtjevima Europske unije, Svjetske banke i MMF-a. Uostalom, oni su znali kako jednom Debeljaku treba povjeriti tolike vrijednosti, materijalne i ljudske, bez obzira što prije ulaska u brodogradnju nije proizveo ništa složenije od šarafa, i bez obzira što je preko svog poduzeća u Kninu, ne tako davno, varao državu za milijunske iznose.

U vezi s tim, nije zgorega ovdje umetnuti jednu digresiju: bivši prvi potpredsjednik vlade Radimir Čačić morao se mukotrpno dovijati da nekako opravda uzimanje takvog poduzetnika za, reklo bi se, strateškog partnera. Pa je poručio javnosti da je Debeljak u kompromitaciji zatečen posredstvom druge njegove firme – i to je istina – a ne ove koja bi kupila Brodosplit. Tako da je, što se vlade tiče, sve u redu. Ipak, ostala je u zraku izvjesna skepsa dokonih promatrača, pa će ubuduće, po svoj prilici, hrvatske vlasti rješavati slične nesporazume na bolji način. Naime, iz Zakona o strateškim investicijama brisat će članak po kojem je varanje države, i srodne sitnice, diskvalifirajući fakat.

Velike su zasluge Tomislava Debeljaka u uvođenju reda u Brodosplit i šire, dakle, ali trebalo je i narodnim zastupnicima velike hrabrosti da upravo u njemu prepoznaju pravog čovjeka za prava djela. Tako i sad treba hrabrosti da mu se u kancelariju ne uputi inspekcija, a s njom i policija – čovjek danima vapi da ga progone teroristi zamaskirani u sindikalce. Uvest će on još reda u hrvatsku brodogradnju, samo ako i dalje bude potpore s političkog vrha, a riješit će i onaj glavni problem, s kojim smo započeli ovaj osvrt. Kad jednom uzme poticaje i otisne svoje vlastite brodove, neće više biti posla ni za radnike niti za neradnike, pa neće više biti ni njih niti Brodosplita. I tad ćemo imati još više vremena za blagu molitvu i brčkanje po sudoperu.

Igor Lasić, 24.10.2013.
758
OčajnoLošeOsrednjeDobroOdlično   (Ocijenjeno 1 puta, Ocjena: 1/5)

Komentirajte i vi

Komentari članova na web stranici objavljuju se u realnom vremenu i Nezavisni sindikat Brodosplita ne može se smatrati odgovornim za napisano. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.

Morate biti prijavljeni da biste mogli komentirati članak!

Nemate svoje korisničko ime i lozinku? Registrirajte se!