tel 021/382 090
fax 021/382 091
mail nsb@nsb.hr
adresa Put Supavla 19, 21000 Split

Šegvić (još) ujeda privatnika, ali Drpić je u potpunoj defenzivi
Čvrsti su to momci: buntovnici, bukači, vođe. Onima što im se nađu s druge strane − nije lako. Jedan je Splićanin, škveranin Zvonko Šegvić, drugi Bračanin − kamenoklesar Tonči Drpić. Oba su nepredvidljiva i lako zapaljiva, imaju sljedbenike među radnicima, ali i protivnike.

Da su se kojim slučajem rodili tridesetih prošlog stoljeća u Americi, vjerojatno bi vodili moćne sindikate; o njima bi u Hollywoodu snimali velike filmove ili ih u žutom tisku povezivali s Al Caponeom. Drpiću bi režiser namjerio ulogu mišićavog kamiondžije od kojeg strepe industrijalci, a Šegvić bi bio taj koji bi oko prsta vrtio korumpirane senatore.

Začet na navozima

Na sindikalnoj sceni prvi se etablirao Zvone. Vjerni suradnik rukometaša Ozrena Matijaševića Pube, danas predsjednika moćnoga i brojnoga HUS-a začetog na škverskim navozima, Šegvić uvijek ono što sindikalisti traže izgovara jasno i glasno, nekada toliko snažno da mu se svaka žila na vratu vidi: nema tu celofana ni diplomacije, sve je u njega crno ili bijelo − tako je bilo kad je upozoravao na teški kriminal u aranžmanu predstavnika države u “Brodosplitu” u čuvenoj aferi Maček, tako je i danas kad tvrdi da novi vlasnik “Brodosplita”, privatnik Tomislav Debeljak, krši ugovor o kupoprodaji koji je potpisao s Vladom.

Profesor brodogradnje Roko Markovina za Šegvića će reći da je “plah” jer je sklon i dramatizirati da bi za radnike izvukao najbolje, pa nudi, recimo, da se pobunjenike iz škverskih radionica koji su kaubojski upali u zgradu Uprave vrati na posao, a njemu automatski dade otkaz. No, prije će biti da je Zvone, baš kao i kolega mu Tonči, “kratkog fitilja”, pa ga u HUS-u koriste kad treba uskočiti u prvi plan, kad je pred novinarima potrebno ostaviti dojam da bi se mobiliziralo javnost, kao što je to bilo kad se sukobio s glasnogovornikom DIV-a Frenkijem Laušićem.

Vatru gase potpredsjednik Pavle Matošić ili kolega iz manje brojnog Sindikata metalaca Hrvatske Joško Franić, koji je sušta suprotnost Šegviću – miran, uvijek istog izraza lica s kojeg se jedva da iščitati je li zadovoljan ishodom pregovora s poslodavcima ili se osjeća nasamarenim. Pitanje je koliko bi škverani izvukli iz deala s državom da nije bilo prčevitog Šegvića, Fjube, brkatog Marića, korpulentnog Pave, Joška… Vjerojatno bi, kao u slučaju “Jugoplastike”, ostala tek uspomena na dane kada su na tisuće ljudi s Brodarice i Uvale Supaval hranile Split i zaleđe, Šoltu…

Činjenica da su isposlovali toliko krugova restrukturiranja, otpremnine za otpuštene radnike, a igrom slučaja i za one koji su ostali raditi u brodogradilištu – svjedoči da Šegvić ne galami bezveze. I čim je Debeljak zatražio dozvole za 4500 stranih “trliša”, ne bi li uplašio škverane Bosancima koji će ih zamijeniti budu li pravili probleme, HUS-ovci su se zaputili predsjedniku Ivi Josipoviću informirati ga što im to smeta kod DIV-a, poručujući da se ne plaše gorostasa iz Samobora, premda je ljući protivnik od nekadašnjih partijsko-stranačkih direktora od kojih je svaki kolekcionirao barem jednu kaznenu prijavu.

Ukrali mu show

I dok se Šegvić još pojavljuje u udarnim minutama Dnevnika, znajući da je 80 posto sindikalne politike goli show, Drpić je nestao iz medija. Kolona Bračana koju je proveo kroz Split u znak solidarnosti s radnicama propalog “Uzora” – nezaboravna je! Drpić je taj koji je na djelu prokazao Bruna Orešara kao Tuđmanova sparing-partnera što se šutao dalmatinskim poduzećima kako mu je palo na pamet, sve dok, između ostalih, jedan kamenolom bogate tradicije i resursa nije odveo u bankrot, iako je u ekonomskoj teoriji nezamislivo da takvo što može prdnuti u rosu, a s jednim profesionalnim tenisačem, a poslovnim amaterom – prdnulo je.
Šegvić (još) ujeda privatnika, ali Drpić je u potpunoj defenzivi
A kad je u pomoć priskočila država, i to predstavljana od politike koja nije izmislila tenisača tajkuna, Drpić se uzjogunio: tjerao je stečajne upravitelje, ljuljali su im auta i poručivali da su nepoželjni u Pučišćima, pa je na koncu i njega udario kolega kojemu je smetalo to što ga je Tonči “presolio” jer nije želio stečaj u kojem je dobar dio radnika vidio put spasa. A onda je stečajna upraviteljica Anči Bašić na jedvite jade pripuštena u poharani “Jadrankamen”, dio “štrajkbrehera” pristao je raditi, pa su Drpiću “ukrali” onaj “Šegvićev show” i tako ga prisilili na povlačenje.

Nestao je iz javnosti kao da ga nikada na medijskoj sceni nije ni bilo. Krivac za to je i dnevna politika. Angažirao se u HDSSD-u na lokalnim izborima. Dr. Hrvoje Tomasović, grlat i srčan kao i Drpić, nije uspio uvjeriti Dalmatince da je baš on taj koji će štititi njihove interese u srazu sa Zagrebom, čija centralistička politika cijedi regije, pa ni Drpić posljedično nije postao načelnikom Pučišća u kojima je dobio podršku 22,2 posto sumještana. A to mu očito nije bilo dovoljno za konačni obračun s Orešarom, jer tvrdi da se ovaj iz “Jadrankamena” (još) nije iselio i da su novi partneri iz Austrije, koji žele investirati na Braču, tek njegova bjelosvjetska bratija.

Klatno

Razlika između Šegvićeva uspjeha i Drpićeva neuspjeha leži u nekoliko činjenica: Šegvić nikada, ma koliko galamio ili prijetio, nije prešao granicu nakon koje bi ga prozvali divljakom, a Drpić i njegovi znali su se neprimjereno ponašati i prema jednoj ženi koja danas uspješno vodi “Jadrankamen” – Anči Bašić, što nije dobro primljeno u javnosti. Drpić je ulazeći u politiku pomiješao lončiće, a Šegvić se i dalje drži “core businessa”, jer jedno je sindikalna, a drugo stranačka politika, ma koliko se na prvu činilo da se radi o istom paru postola.

Na kraju najvažnije: DIV-u za sada u “Brodosplitu” i ne ide (baš) najbolje, unatoč obećanjima iz Uprave da rade sve kako bi u hudim vremenima dogovorili nove poslove, a u Pučišćima u prvih šest mjeseci, tim teškim vremenima usprkos, bilježe dobit od tri milijuna kuna. I dok je tako, klatno je na strani stečajne upraviteljice na Braču, a na strani HUS-a – u Splitu. Počne li, nedajbože, “Jadrankamen” opet tonuti, Drpić će, vidjet ćete, isplivati na naslovnice, vratiti se pod svjetla reflektora i uvjeravati nas kako je jedini on upozoravao na to da “ukleti Orešarov duh još lebdi na Bračem”.

izvor: Saša Ljubičić, Slobodna Dalmacija
1,234
OčajnoLošeOsrednjeDobroOdlično   (Članak još nije ocijenjen!)

Komentirajte i vi

Komentari članova na web stranici objavljuju se u realnom vremenu i Nezavisni sindikat Brodosplita ne može se smatrati odgovornim za napisano. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.

Morate biti prijavljeni da biste mogli komentirati članak!

Nemate svoje korisničko ime i lozinku? Registrirajte se!