U proljeće, 1991. godine, Nezavisni sindikat Brodsplit-Split krenuo je na tadašnju Komandu Vojno-pomorske oblasti Split i pred uperenim cijevima Jugo-vojske tražio slobodu za opkoljeno Kijevo i cijelu svoju domovinu Hrvatsku. U zahtjevima i neustrašivom izražavanju domoljublja među splitskim “škveranima” i građanima Splita, među hrvatskim dragovoljcima, u otporu napadnutih i granatiranih hrvatskih gradova, začeo se krvavi rat u Hrvatskoj.
Hrvatsko selo Kijevo u proljeće 1991. godine postalo je simbol cijele Hrvatske. Članstvo brojnih nezavisnih sindikata, spontano osnivanih po poduzećima kao protuteža postojećem, komunističkom sindikatu i udruženo u Hrvatsku udrugu sindikata, kao novu središnjicu, suočeno s agresijom jedne od tada najbolje naoružanih vojski u svijetu, tzv. “JNA”, 1991. godine održava brojne skupove i prosvjede u kojima traži poštivanje suverene volje hrvatskog naroda. “Hrvatsko srce jače je od tenka” – pisalo je na jednom od mnogih transparenata koje su nosili HUS-ovci, tražeći slobodu za hrvatskog čovjeka i njegovu stoljećima gaženu i porobljavanu državu.
U svibnju 1991. godine, članstvo Nezavisnog sindikata Brodosplit-Split, znajući da je blokada hrvatskog sela Kijeva ispit kojim barbarska JNA “testira” hrvatsko domoljublje i spremnost da se suprotstavi okupaciji svog teritorija, Skupština Nezavisnog sindikata donosi povijesnu odluku – kreće u mirni prosvjed ondašnje komande Vojno-pomorske oblasti u Splitu. Prosvjedari su zahtijevali deblokadu sela Kijeva čije je stanovništvo u obručju jugo-armije danima bilo bez hrane, vode i lijekova. Istoga dana traži se podrška Saveza samostalnog sindikata Hrvatske kao i Konfederacije nezavisnih sindikata, međutim ona izostaje. Hrabro i dostojanstveno, članovi Nezavisnog sindikata Brodosplit-Split, kreću prema Banovini, a za njima i članstvo ostalih brojnih sindikata udruženih u HUS. Pridružuje se i građanstvo Splita. Bio je to prvi snažan izričaj domoljublja hrvatskog čovjeka i jasan odgovor agresoru: Hrvati neće dati Hrvatsku. Pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, dobro znajući da se iza zatvorenih prozora komande VPO kriju do zuba naoružani vojnici, osiguravali su kolonu prosvjedara i zaustavili je neposredno pred Banovinom. Živi zid hrvatskih policajaca bio je jedina brana koja je dijelila agresora od poniženog, uvrijeđenog naroda kojemu su stoljećima drugi komadali i gazili državu.
Povijesnog 06. svibnja 1991. godine, uz ogromnu hrabrost i domoljublje, na simbolu velikosrpskih osvajačkih aspiracija, podigao se simbol Hrvatske – zavijorio je hrvatski barjak na Banovini, usprkos uperenim cijevima i vojnoj sili. Zasjao je barjak poput svjetiljke u noći koja pokazuje put prema ostvarenju sna:
Hrvatska svoj na svome!
 |
 |
 |
 |
